Hrvatski je narod oko Tita podjeljen, kao i srpski, dok Slovenci, Bošnjaci, Makedonci i Crnogorci o njemu imaju uglavnom pozitivno mišljenje.
Je li Titovo doba bilo Periklovo razdoblje, zlatna era procvata ili mračna satrapija komunizma? Je li Tito bio pozitivan ili negativan? Je li uništio ili spasio Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Srbiju...
Tito je, čini se, politička ličnost između Napoleona i Staljina - grandioznu modernizaciju pratili su zločini nasilje. Prirodni razvoj društava u SFRJ prekinuo je rat 90-ih, a žestina tog reza spriječila je i normalno prevrednovanje Tita, koje se sad vraća kao psihoanalitička trauma.
S druge strane, nedvojbeno je - bez obzira na narav poretka - da je Tito bio monarh, a ne predsjednik. On je bio kraljica Elizabetha, princ Charles i Winston Churchill u jednomu, a za novine nema ništa zanimljivije od toga, zanemarimo li relativno značajnu činjenicu fizičke smrti. piše Express.hr.
Ogromno skladište Titovih rekvizita na Brionima, sa više od hiljadu predmeta iz svakodnevne upotrebe - svjedoče o jedinstvenom razdoblju o životu balkanske političke klase koji se, sasvim sigurno, više nikad neće ponoviti, piše Ekspress.hr.
Sve su to bili birani primjerci - od odjeće pa do alkoholnih pića, sve je bilo najbolje na svijetu ili jedinstveno...
U jednom od skladišta na Brionima vrijeme kao da je stalo. U njemu se nalazi više od hiljadu ličnih Titovih predmeta, pažljivo spremljenih i sačuvanih te uredno popisanih.
"Express" je prošle godine prvi ušao u to istorijsko skladište koje vrvi stvarima sa pričom. Tu su Titove naočare - koje je osamdesetih znala cijela Jugoslavija - njegovi alati, cijela radionica, četka za brijanje, četka za kupanje, njegove lule...
Sve je spremljeno u kutije. Čovjeku odmah upada u oči "Dior" kolonjska voda, kao i cijeli set za brijanje Dior, te parfem marke "Iv Sen Loran", što pokazuje da je Broz volio samo kvalitet. Dobro su očuvani i brojni Titovi “panamski” šeširi koje je volio stalno da mijenja.
Nezabilježeni dendizam za balkanske političare
Josip Broz tako se ponašao od mladosti. No čini se da je i u fazama prije nego što je postao državnik imao dosta stila. Ako malo bolje pogledamo, u istoriji politike na ovim prostorima takav dendizam nije zabilježen nikad, ni prije ni poslije.
Josip Broz Tito ni na jednoj od nekoliko stotina hiljada fotografija nema neurednu frizuru niti je, uopšteno šljampav. O tome se jako vodilo računa.
Upitno je ima li mu para i na estradi - Goran Bregović i Zdravko Čolić bili su mu nalik, ali oni su se, s bijelim odjelima, činili više kao estradne kopije kralja estrade Broza nego kao autentični stvaraoci modnog stila. Samo je Ivo Sanader, u Hrvatskoj, imao smisla za takav životni stil, niko drugi, piše list.
"Tuđmana je redizajnirao Rikard Gumzej, ali čovjek iz Trgovišta nije bio žrtva mode kao susjed mu iz Kumrovca, koji je od malih nogu sanjao o tome da će postati dendi. Tuđman je nosio predsjedničke obleke zato što je to išlo s funkcijom, Tito je nosio funkciju zato što je to išlo s njegovom samosviješću i ambicijom."
Prvo lijepo odijelo mladi Josip Broz kupio je od štednje još kao bravarski šegrt. Koštalo je 20 kruna, cijelu njegovu mjesečnu platu. Ostavio ga je u sobi i otišao u bravarsku radionicu da se pozdravi s drugovima.
Kad se vratio u sobu, odijela nije bilo. Bilo je ukradeno. Bio je neopisivo razočaran. Kupio je neko polovno za četiri krune i takav se vratio u Zagorje
Tito je bio idealan primjerak američkog čovjeka koji sam rađa sopstvenu veličinu. Početkom prošlog vijeka Tito radi u fabrici automobila Benz u Mannheimu, u Njemačkoj. U Beču, tačnije u bečkom Novom Mestu, radi u fabrici automobila "Daimler" kao probni vozač Mercedesa.
Tamo je naučio njemački i češki jezik. Na svečanom prijemu u Hamburgu, koje mu je gradonačelnik priredio kao šefu države šest decenija kasnije, domaćin mu je postavio zanimljivo pitanje: “Vi ste danas najveći komunista na svijetu. Šta bi se sa vama dogodilo da ste iz Njemačke, 20-ih godina, zaista uspjeli da odete u Ameriku?”.
"Bio bih najveći kapitalista", rekao je Broz zapanjivši prisutne.
Riječ “najveći” nije negirao ni u jednom ni u drugom kontekstu - čini se da ga je ona najviše zanimala. Još u austrougarskoj vojsci imao je velike ambicije - u sportu je dogurao do pozicije drugog mačevaoca u cijeloj armiji.
Prije Drugog svjetskog rata gutao je knjige iz diplomatije i čitao Klauzevica. “Prošli sam rat proveo kao kaplar, slijedeći sam odlučio da budem zapovjednik”, rekao je jednom biografu. Još od mladosti silnu je pažnju poklanjao zdravlju i kondiciji.
Najviše je volio mačevanje, bio je pravi majstor. Nema sumnje da ga je tom sportu privukla elegancija i otmjenost, aristokratski profil koji sa radničkom klasom nema puno veze.
- Postao sam najmlađi narednik vodnik u puku. Pobjeđivao sam na takmičenjima u mačevanju, a bio sam i dobar skijaš... - reći će kasnije.
Nakon što je 1938. preveo “Historiju SKPb, kratki kurs”, pri čemu je umalo bio optužen za trockizam (to je značilo strijeljanje), od honorara je kupio zlatni prsten sa brilijantom koji nije skidao do kraja života.
Među Titovim ličnim stvarima u kutijama su spremljene čak i njegove kupaće gaće, raznih nijansi i modela, kape, štapovi za hodanje - on ih je koristio nekoliko decenija prije nego što su ušle u modu - tabakera s posljednjom cigarom, a sačuvan je i dar koji je dobio, cigare s njegovim likom te one s likom Churchilla, Kennedya....
Miko Tripalo, važan hrvatski političar šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, koga je Tito vidio kao svog nasljednika, posjećivao je Broza na Brionima. Devedesetih se vraća u politiku, pa je imao prilike da obiđe i Tuđmana, a poznanicima je pričao kako bi se zakleo da je jednom prilikom na Brionima video Tuđmana u Titovoj košulji u kojoj je, dvije dekade ranije, Tito razgovarao s njim.
Dobro su očuvane i umjetnine, dar umjetnika Božidara Jakca koji je Tita portretirao još u Jajcu 1943. godine. Među istorijskom ostavštinom čuvaju se i Titovi češljevi za kosu od slonove kosti, njegov novčanik i razni ključevi, trofejni list koji pokazuje da je bio lovac te brojni darovi iz cijelog svijeta koji u skladištu imaju svoje mjesto.
"Tito je boravio na Brionima šest mjeseci u godini te je obožavao Vangu. Sačuvali smo njegovu fotolaboratoriju i radionicu metala jer je kao bravar volio i to da radi, a svi ti predmeti 90-ih su godina, uglavnom s Vange i Bele vile, prebačeni u to skladište. Čuvamo i veliki izbor fotografija koje je lično slikao, pa su među njima i one koje je slikao iz aviona, poput Zagreba, Pule i Briona u to vrijeme. Strastveno je volio životinje, pa su sačuvane i brojne fotografije njega sa životinjama iz zoološkog vrta koji je nekad bio na Brionima. Imao je i dvije ptice, Mara i Toro, koje bi, čim bi se Tito našao u blizini, počele da pjevaju: Marjane, Marjane...", rekao je Nikola Brščić, koordinator rezidencijalnih objekata na Brionima.
Među starim stvarima nalaze se i ploče za gramofon, a po popisu ploča Tito je volio slušati “Eru s onog svijeta” Jakova Gotovca i Mozzarta.
Tito je pio kafu bez kofeina, ali samo nasamo
Od osoblja koje je već odavno u penziji saznajemo da je Tito volio da pije kafu bez kofeina, ali kad bi mu došli gosti, pio bi “pravu”. Obožavao je i filmove, a prije službenog prikazivanja filmova u pulskoj Areni imao je “ekskluzivu” gledanja tih filmova dan ranije u Beloj vili.
"Na Brionima smo britanskoj kraljici Elizabethi II pripremili bosanski specijalitet, sarmice u vinovoj lozi s jagnjetinom.
On je uvijek bio optimističan. Ispričaću ću vam anegdotu oko jutarnje kafe. Dogovoreno je bilo da će Tito dočekati Novu godinu na Brdu. Donijeli su korpe mandarina sa Briona koje su bile namjenjene da se podijele u škole i vrtiće. Ja ujutro taman počeo da pijem kafu i dođe ađutant Drago Mikelić. Kaže mi da me predsjednik zove u apartman. ‘Pa kakav predsjednik, moram popiti kafu, tek je šest ujutro.’ I ode on i to mu i kaže. Vrati se opet i kaže da me predsjednik stvarno treba. Odem ja gore, a Tito drži ruke iza leđa i šeta po sobi gore-dole. Pita me: ‘Je l’ bila dobra kafa?’ Opravdao sam se i rekao da uvijek ujutro pijem kafu i da nisam vjerovao da me ozbiljno traži. Onda me odvede na terasu i kaže: ‘Vidi koliko tu ima mandarina. Uzmi jednu za sebe i Metku, a jedna je za osoblje rezidencije. Ako ne uzmemo sad neku korpu, Jovanka će sve podijeliti...’.
Tito je bio strastveni pušač, što dokazuju i fotografije na kojima je uvijek sa cigaretom u ruci. Brionska zbirka izaziva veliku pažnju javnosti, ali ima nešto još čudnije, što niko nije do kraja objasnio. Kako to da jedan čovjek, ma koliko važan političar bio, tri i po dekade nakon svoje smrti izaziva takvu pažnju?
O njemu se svake godine objavi desetak knjiga - sve odreda “planu” - priredi se barem po jedna velika izložba, naši politički lideri povremeno o njemu vode velike diskusije.
Kako je moguće da mrtav političar izaziva toliko kontroverzi? Zašto? Čemu? Odgovor na to pitanje predstavlja jednu vrstu političkog krimića i za njim bismo - paradoksalno - tek trebalo da počnemo da tragamo.
No comments:
Post a Comment