Aerodrom Željava-Bihać je bio najznačajniji i najskuplji vojni objekt bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Građen je pod značajnim velom tajnosti, kao i svi tadašnji jugoslavenski hladnoratovski objekti specijalne namjene, u periodu od...
Nekad najveća zrakoplovna baza u Jugoslaviji a danas napuštena ruševina
Aerodrom Željava-Bihać je bio najznačajniji i najskuplji vojni objekt bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Građen je pod značajnim velom tajnosti, kao i svi tadašnji jugoslavenski hladnoratovski objekti specijalne namjene, u periodu od 1948. do 1968. godine.
Aerodrom Željava, smješten je na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, u blizini Bihaća, ispod i unutar planine Plješevice.
Izgradnja Željave Bihać, poznate pod kodnim imenom "Objekat 505", počela je tokom 1957, a dovršena je 1965. SFRJ je u to vrijeme je uložila 4-8 milijardi tadašnjih američkih dolara za izgradnju ovog objekta. To je bila jedna od najvećih i najskupljih vojnih građevina u Europi koju je činilo pet pista i četiri tunela visokih 8, širokih 30 metara, dugih 3,5 kilometra.
U utrobi planine bilo je preko 20 km hodnika i tunela, staza, stajanki za 40 aviona, bolnica, poseban vodovod, radionice za popravak zrakoplova, protupožarne staze, prostori za mehaničare, tehničare i zrakoplovce. Imao je brojne spavaonice, učionice, kuhinju, ambulantu, razna skladišta, sopstveni vodovod i internu električnu centralu.
Pri kopanju tunela nađena je rijeka ponornica, što znači da se baza nije morala brinuti o snabdijevanju vodom u slučaju blokade.
Stanovnici ovog grada hermetički su mogli da se odvoje od ostatka svijeta, a sam unutrašnji prostor bio je odvojen sa 56 teških pancirnih vrata a zatim malo dublje i hermetička hidraulična vrata. Uz avionske staze na potplješevičkom platou, u utrobi planine Plješevice, sagrađen je pravi podzemni grad koji je projektovan sa sistemom zaštite da izdrži direktan pogodak nuklearnog projektila jačine 20 kilotona.
Četiri velika ulaza su godnama čuvali vojne tajne koje čak ni djelatnici aerodroma nisu poznavali. Teško je i pobrojati sa čim je sve raspolagao ovaj objekat, u koji se naravno nije moglo tek tako ući.
U punoj funkciji je korišten od 1968. do 1992. godine. Nakon 24 godine postojanja i rada, 1992. godine ovaj aerodromski kompleks je dignut u vazduh sa 56 tona minsko-eksplozivnih sredstava prilikom povlačenja JNA, čije detonacije su trajale preko dva sata.
Miniranjem objekata aerodroma i uzletno-sletnih staza aerodrom je u potpunosti stavljen van upotrebe. Stupanj oštećenja varira po objektima. Vanjski objekti su u potpunosti uništeni, a ostaci su vidljivo pod utjecajem atmosferilija i zarasli u žbunje. Iako se na mnogim mjestima vide mjesta detonacija, podzemni objekat Klek miniranjima nije zarušen i u potpunosti je prohodan. Najveći dio devastacije je uslijedio u posljednjih nekoliko godina, jer je objekat na meti sakupljačima sekundarnih sirovina. Kako se u neposrednoj blizini aerodroma nalazila crta razdvajanja čitavo područje aerodroma je minirano.
Tokom 2004/2005. u njoj je bilo planirano otvaranje centra za azilante ali se od te ideje odustalo, da bi tijekom 2005./2006. ista ušla u sastav vojnog poligona ’’Eugen Kvarternik’’ kod Slunja. HV je tijekom 2007. aerodrom i vojarnu proglasio neperspektivnima, te je u skladu s pograničnim sporazumima prema kojima vojne jedinice ne smiju obitavati u području 15 km od državne granice napustio vojarnu. Grad Bihać je razmatrao mogućnosti da se piste aerodroma ponovo osposobe za prihvat civilnog zrakoplovstva, ali je odlučeno da će se za tu namjenu proširiti postojeći aerodrom Golubić, južno od Bihaća.
Bio je najveći podzemni aerodrom i vojna zrakoplovna baza u bivšoj Jugoslaviji a sada je to nažalost sama i napuštena ruševina...¸
Sve ono sto nas je cinilo slobodnim i ljudima unistila je grupa nacionalista mater im jebem nek im se zatre korijen
ReplyDelete