Političko evoluiranje Milorada Dodika kretalo se u neuobičajenom smjeru. Za samo nekoliko godina ovaj bivši reformista, član nekadašnjeg Saveza reformskih snaga Ante Markovića nepovratno je zagazio u rigidnu nacionalističku politiku nalik onoj koja je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća BiH gurnula u najkrvaviji rat..
Piše: Ruždija ADŽOVIĆ (analitika.me)
„Dok god su nacionalisti na vlasti u oba entiteta u Bosni i Hercegovini, uvijek će biti izvjesna količina konflikta manjeg intenziteta. U isto vrijeme, jedini način na koji te stranke mogu ostati na vlasti je ako održe napetosti.”
Malo ko će danas povjerovati da su ovo riječi predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska i lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika koje je on izgovorio 1997. godine u intervjuu londonskom političkom magazinu „War Report” (WR).
Dodik je RS zvao – „Republika šumska”: Dodik u to vrijeme još nije bio predsjednik Vlade RS, nego jedina ozbiljna opozicija tada vladajućoj Srpskoj demoratskoj stranci (SDS), čijem se nekadašnjem predsjedniku Radovanu Karadžiću danas pred Haškim tribunalom sudi za genocid i najstravičnije zločine u Bosni i Hercegovini.
Opozicionar Dodik, koji je u to vrijeme bio velika nada međunarodne zajednice, što je uloga koja mu je tada itekako odgovarala, u istom intervjuu je kazao:
„Rezultati pokazuju da samo četvrtina biračkog tijela RS podržava SDS. A parlamentarni izbori će to potvrditi. Ali ako želimo stvoriti punu saradnju između dva entiteta, biće potrebno, takođe, poraziti druge dvije vladajuće nacionalističke partije, bošnjačku SDA i hrvatsku HDZ.
Danas, međutim, Dodik veže političke zastave sa tom istom „hrvatskom HDZ”, s kojom je u velikoj ljubavi i na zajedničkom zadatku rušenja države Bosne i Hercegovine.
Političko evoluiranje Milorada Dodika kretalo se u neuobičajenom smjeru, čak i za prostore Balkana. Naime, Dodik je napravio nesvakidašnji politički salto, te je za samo nekoliko proteklih godina ovaj bivši reformista, odnosno član nekadašnjeg Saveza reformskih snaga Ante Markovića, i demokrata (makar se tako deklarisao) nepovratno zagazio u rigidnu nacionalističku politiku koja je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Bosnu i Hercegovinu gurnula u najkrvaviji rat.
Doduše, Dodik je mijenjao mišljenja i politički ćurak kako je vjetar duvao. Tako je kao opozicionar i miljenik međunarodne zajednice, sve dok se nije dočepao vlasti, Dodik znao otići toliko daleko da je Republiku Srpsku znao nazvati i „republikom šumskom”.
Danas je Dodik sa međunarodnom zajednicom na ratnoj nozi, a „republika šumska” postala je prostor kojim neprikosnoveno vlada.
Ko je bio kolonija Srbije: Imao je Dodik i drugačije, „opoziciono” mišljenje i kada su odnosi Srbije i Republike Srpske u pitanju. Zbog nekadašnjeg sukoba sa Slobodanom Miloševićem Dodik je tada govorio da je „bolje biti entitet u BiH, nego kolonija Srbije”. Godinama kasnije svjestan je da ga je sukob s Miloševićem skupo koštao, vjerovatno gubitkom mjesta premijera RS.
Politička analitičarka Tanja Topić ocjenjuje kako je lider ove stranke u jednom trenutku odlučio da bude pragmatičan.
- Godinama, dok je na neki način SNSD držao kurs socijaldemokratije, imao je neznatan broj zastupnika u vlasti, bili su opozicija. Onog trenutka kada je taj diskurs i njihova priča okrenuta u nacionalno, dobili su i ogromnu podršku građana - kaže Topićka.
Danas je Dodik najveći borac za nezavisnu Republiku Srpsku i „srbijanska kolonizacija” tog entiteta nimalo mu ne smeta.
Dodik danas zaboravlja da za svoj politički uspjeh, dobrim dijelom, mora da zahvali međunarodnoj zajednici, te da su ga, upravo zbog tada njegove razumne politike na mjesto premijera RS prvi put - 1996. godine - posredno doveli i glasovi poslanika Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH, koju su činili SDA Alije Izetbegovića, Stranka za BiH Harisa Silajdžića i Socijaldemokratska partija BiH Zlatka Lagumdžije, koji je danas Dodiku jedan od najomraženijih političkih ličnosti u BiH, iako bi njih dvojica, kao socijaldemokrate (SNSD je to danas samo nominalno) trebali najbliže da sarađuju.
Tada je nakon višegodišnje izolacije, Republika Srpska s novom vladom, podržanom od međunarodne zajednice, prvi put dobila značajnije donacije i kredite, sklopila aranžmane i krenula u obnovu puteva, elektroenergetskih sistema, mostova. Standard u RS tada je, podsjetimo, bio duplo niži nego u drugom entitetu, Federaciji BiH.
Dodikove dvije istine o Srebrenici: Gostujući na Radioteleviziji RS u 8. januara, uoči obilježavanja dvije decenije ovog entiteta BiH, Dodik je svoj put od reformiste do žestokog zagovarača samostalne RS pokušao da opere sljedećom konstatacijom:
- Bez obzira na moje tada relativno mlade godine, imao sam dovoljno nacionalne odgovornosti i svijesti da shvatim o čemu se ovdje radi. Naravno, pokušavajući da se očuva bivša zemlja u koju sam vjerovao mladalačkim iluzijama koje sam hranio u to vrijeme. Sada potpuno shvatam da je ona bila nemoguća zemlja i da je bila, u suštini, na štetu Srba sve ovo vrijeme i da su Srbi i u jednoj i u drugoj Jugoslaviji bili gubitnici, ustvrdio je Dodik.
Prije nekoliko godina Dodik je priznavao činjenicu, odnosno odluku Haškog tribunala da je u Srebrenici počinjen genocid. Danas je Dodik jedan je od najgorljivijih negatora genocida u Srebrenici i jedan od ljudi koji najteže vrijeđa više od 8.000 srebreničkih žrtava i najsuptilnija osjećanja preživjelih članova njihovih porodica, od kojih mnogi još tragaju za najmilijima. Dodiku sada ništa ne znače ni stotine masovnih grobnica, koje su najrječitiji dokazi o genocidu i najstravičnijim zločinima koji su počinjeni nad nesrbima.
Samo koju godinu ranije, na šta ga je u nedavnom TV duelu podsjetio i lider Liberalno-demokratske partije (LDP) Srbije Čedomir Čeda Jovanović, Milorad Dodik je govorio drugačije, što je u tom trenutku po njega bilo politički kurentno.
Naime, prije pet godina, u veoma gledanom Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića, Dodik je kazao: „Dakle, ja znam savršeno dobro šta je bilo - bio je genocid u Srebrenici. To je presudio Sud u Hagu i to je neosporna pravna činjenica”.
Po sistemu, „ne vjeruj svojim očima i ušima, nego onome što ti ja kažem”, Dodik je i tokom tog duela nevješto pokušao da minimizira tu izjavu. Na njegovu nesreću, već sutradan na svim portalima osvanuo je snimak njegovog intervjua, koji je emitiran i na Hadžifejzovićevoj Face televiziji.
Kratko pamćenje: Vjerovatno računajući na kratko pamćenje ljudi u BiH, prije svega svojih sunarodnika koje „nadahnjuje patriotizmom” i mitovima o nezavisnoj RS, u čemu, nažalost, dobrano uspijeva, Milorad Dodik danas priča potpuno drugačiju priču i o osuđenim ratnim zločincima i onima koje u Haškom tribunalu drastične kazne tek čekaju, među kojima su i Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Dodik, koji danas brani Karadžića, izjavljujući da će Haški tribunal utvrditi da li je kriv, 2005. godine, kao lider opozicije u RS, govorio je ovako:
- Neprihvatljiva je i neshvatljiva inertnost tužilačkih i policijskih organa RS koji već osam godina zatvaraju oči pred jednim od najvećih slučajeva pljačke novca iz Narodne banke RS. Postoje dokumenti o tome da je Karadžić u proljeće 1997. u torbi iz Banjaluke odnio 36 miliona maraka. Prvo je iz trezora Narodne banke RS uzeo apoene u vrijednosti od 28 miliona maraka, a drugom prilikom još osam. Tada je već bio smijenjen i krio se od ruke međunarodne pravde - izjavio je Dodik u intervjuu sarajevskom „Dnevnom avazu” objavljenom 31. marta 2005. godine.
Dodik bi najradije zaboravio i izjave od prije 15 godina kada je zločin u Srebrenici ocijenio kao genocid, a Karadžića kao zlikovca i nacionalnu štetočinu. Kako je to dobro primijetio poznati sarajevski novinar Vlastimir Mijović, Dodik je, jednostavno, shvatio šta voli i želi njegova glasačka baza.
- Ako joj bude podilazio, za liderske mandate više mu neće trebati milost međunarodne zajednice, poput one iz 1997. Problem koji imamo s agresivnim srpskim nacionalizmom, dakle, ne iscrpljuje se na ličnosti Dodika, kao što nije skončao ni s uklanjanjem Karadžića - kaže Mijović.
Doček Biljane Plavšić: Treba li podsjećati da je sadašnji predsjednik RS dočekao osuđenu ratnu zločinku Biljanu Plavšić po njenom izlasku iz zatvora, gdje je odslužila kaznu za ratne zločine koje je sama priznala. U duelu sa Čedom Jovanovićem Dodik je kazao da je Plavšićka pred Haškim tribunalom izrazila žaljenje i pokajanje za ratne zločine - samo da bi što prije izašla iz zatvora!
Tragovi Dodikove potpune transformacije vidljivi su na svakom koraku. Proteklog utorka on je, u najvećoj tajnosti, u Palati RS u Banjaluci ugostio Darka Mladića, sina Ratka Mladića. Sarajevski „Dnevni avaz” objavio je da je Darko Mladić doputovao kako bi dogovorio izdvajanje novca iz budžeta RS za odbranu svog oca. Dodik je, inače, prije nekoliko mjeseci najavio da će „za potrebe svih optuženih za ratne zločine iz RS” biti otvoren poseban fond iz kojeg će se „eksploatisati” novac za njihovu odbranu.
Dodik je 2003. kazao i ovo: “Nove političke snage moraju da daju odgovor na pitanje kako urediti BiH, neopterećeni tim starim, nacionalističkim konceptima vlasti, koji su imali svoje mentore, da li u Zagrebu, da li u Beogradu..."
Danas Dodik misli ovako: „Čuj, Bosna i Hercegovina normalna država? Ja ne vjerujem da se to ikada može napraviti...” Ali i ovako: „Za Republiku Srpsku je neprihvatljivo da nam sude sudije muslimani...”
Vijeće Socijalističke internacionale donijelo je prošle godine odluku o suspenziji Dodikovog SNSD-a iz članstva u toj organizaciji. Razlozi za prijedlog isključenja su, kako je navela Etička komisija sa sastanka u Atini, da lideri SNSD-a koriste neprihvatljivu retoriku, da su u stranci prisutni „nacionalizam i ekstremizam”.
BL!N/đk
No comments:
Post a Comment