Apsolutno svi pamtimo ljetovanja iz djetinjstva. To uzbuđenje kad bismo ranom zorom sa starcima kretali na put da, osim gužve, izbjegnemo i vrućine. Naime, tada u automobilima nije bilo klime, a putovanje do mora trajalo bi beskonačno. Doslovno. Stojadini i jugići bili su nevjerojatno spori, a nije bilo ni autoceste, zbog čega bi put, koji danas prevalimo za par sati, trajao cijeli dan.
Obavezna oprema za more bile su gumene sandale za plažu s metalnom kopčom koja bi zahrđala nakon dva dana kupanja, a oni malo stariji nosili su borolete. Ipak, za naveče smo imali posebnu obuću, pa bi se po rivi redovno prošetali u espadrilama. Njih i još nekih stvari prisjetili smo se u ovom malom podsjetniku na nekadašnja ljetovanja.
Vozili smo stojadine, fiće i jugiće
Kad bi napokon, nakon 100 godina stigli, na plaži se nismo skidali iz boroleta
A svi klinci su nosili one jeftine neudobne sandale od Jugoplastike (koje bi odmah zahrđale)
Tipična morska terasa je izgledala ovako nekako (i u nekim mjestima se to još uvijek nije promijenilo)
Stvari na plažu smo nosili u plastičnim cekerima i sunčali se u toplesu
Po rivi smo se šetali u espadrilama
Kad nismo bili na plaži izgledali smo otprilike ovako
Jeli smo sladoled u lopticama
A kad bismo ga naručili u slastičarni, morali su nam ga doslovno iskopati iz vitrine
Na plaži smo slušali walkman
Dok smo se sunčali listali smo njemački Bravo, iako niko nije imao pojma što piše
A umjesto poruka i mailova, slali smo razglednice
Izvor: telegram.hr
No comments:
Post a Comment