Heroj Jugoslavije, Josip Katalinski

Devetog juna 2011. stigla je vijest da je Škija preminuo označivši tako jedan od najtužnijih datuma u klupskoj povijesti.

Škija je bio u uskom krugu od pet-šest najboljih igrača u historiji sarajevskog fudbala.

Rijetki su pojedinci koji se s pozicije koju je on igrao probiju do samog vrha, zabiju tako ozbiljan broj golova i generalno zauzmu tako važnu poziciju u uspjesima jednog tima.

Obično slavu na svojim leđima nose napadači, ponekad veznjaci, ali u svakom slučaju oni koji golovima rješavaju mečeve. Takav je bio i Katalinski premda je igrao u odbrani.

Rođen je u Sarajevu 2. maja 1948. godine, a fudbalski put započeo je u ilidžanskom Igmanu. Tih godina nije bilo lako dobaciti do najvažnijih sarajevskih klubova, ali za genijalce se uvijek uspijevalo pronaći poneko mjesto.

Zaigrao je u plavom dresu 1964. godine obilježivši potom cijelu deceniju jednog kluba. Učio je od Milana Ribara, s drugovima iz plavog inkubatora početkom sedamdesetih predvodio je najbolju generaciju u historiji Željezničara.

U zenitu karijere odjenuo je dres francuske Nice okončavši karijeru u ranoj tridesetoj – plavio dio grada Sarajeva očekivao je njegov povratak kući, ali Škija je bio svjestan da su najbolje utakmice karijere ostale iza.

U međuvremenu je odigrao 41 meč za reprezentaciju Jugoslavije uz deset zabijenih pogodaka – među njima i onaj kvalifikacijski iz Frankfurta 1974. kada je nacionalni tim bivše domovine odveo na Svjetsko prvenstvo.

Igrajući deset godina u plavom dresu, skupio je 230 ligaških nastupa uz 32 pogotka.

Bio je velikan, njegova se u svlačionici cijenila katkad više od svih ostalih, saigrači su slušali, a protivnički napadači uglavnom bježali od kontakta ''s čistom kamenom masom''.

Bio je dobar i jedinstven, jedan od najvećih i najboljih.

Njemu u čast danas postoji jedan turnir za omladince. Lijepo, ali za Škiju i njemu slične ipak premalo. Grad i klub ostali su mu dužni.

izvor: ba.n1info.com